Čujem zvona za Božić
Dok se pripremam za Božić, kako bih održala nadahnuće neprestano sušam božićne pjesme. Volim ‘uhvatiti’ neku frazu i fokusirati se na to što je pisac želio izraziti. Dva stiha iz “Čuo sam zvona na Božić” su mi zaokupila pažnju i uzburkale dušu. Zadnja dva stiha: “Tada u očaju spustih glavu, nema mira na zemlji, rekoh. Jer mržnja je silna i ruga se pjesmi mira na zemlji, dobroj volji među ljudima. Tada duboko i glasno zagrmješe zvona BOG NIJE MRTAV, niti ne spava, opaki će nestati, pravednost prevladati, s mirom na zemlji, dobroj volji među ljudima.”
Pjesmu je zapisao Longfellow 1863, ali ova osjećanja su mogla biti izražena ove godine. Često su događaji u našim zemljama uzrokovali da pognemo glavu u očaju, situacije u našim domovima nam slamaju srce i grijesi u vlastitim životima izruguju nas i govore da je mržnja ogromna. Ali Bog nije ostavio svoje stvorenje na tom mjestu. U jaslama je providio “pravednost koja će prevlaati”. Sin Božji nam je dat, koji može obnoviti narode, popraviti slomljene i oprostiti i iscijeliti od osobne krivice. Od te noći svete postoji nada koja čini da uzdignemo svoje glave i da se zvona oglase glasno i duboko! Bog nije mrtav, Bog ne spava! Svijete, raduj se, naš Gospod je došao!!!