Nekako ne volim biti ovca. Biti ovca mi se ne čini kao neko dostignuće niti tu usporedbu smatram komplimentom. Međutim, Biblija kaže da jesam ovca. Lako se izgubim, jednako sam bespomoćna, lako povodljiva, ne mogu preživjeti sama. Treba mi pastir. Ali Biblija kaže i da ja imam pastira, i to najboljeg. Moj pastir je dobri pastir, Jahve Raa (רָעָה). I zato što je On moj pastir, ovaj psalam je moja molitva, moja utjeha kroz život, jednako kao što je to bila za kralja Davida. Bog je moj pastir i ja ni u čem ne oskudjevam. On se brine za mene, on proviđa za svaku moju potrebu. I poput Pavla kažem, mogu oskudjevati, mogu obilovati – naučila sam biti zadovoljna u mome Gospodu. Kada mi je duša izmučena, umorna i otežala, On me vodi na zelene poljane i vrutke tihane. Kada sam s Njim, moja duša se obnavlja i dobijam snagu za ići dalje. On me vodi pravim putevima, jer me izabrao da donesem slavu Njegovu imenu.

Doći će teške situacije, doline smrti su nažalost prisutne oko nas, ali ne bojim se jer je moj Pastir sa mnom. On je moj štit i moja utjeha. On je onaj koji me brani i uzdiže i usred neprijatelja, moj život je ispunjen blagoslovima i to utječe i na sve oko mene.

Kako da živimo ovaj psalam u svakodnevnom životu?

Prije svega, priznajmo da smo ovce – ne možemo sami, treba nam pastir da nas vodi i čuva.

Zatim zahvalimo Gospodu jer je On naš dobri pastir i čitajmo ovaj psalm svaki dan kroz naredno vrijeme razmišljajući o našem prekrasnom Pastiru. To će u potpunosti promijeniti našu perspektivu i način kako živimo i nosimo se sa problemima ovog svijeta.

follow

Get the latest posts delivered to your mailbox: