Nedavno su mi dijagnosticirali oboljenje koje uzrokuje neprestani bol u mom koljenu, lagano hramanje i zabrinutost da ću morati imati neku operaciju ili ozbiljne lijekove. Jednom, kada su to definirali kao oobičajen ali bolan problem , doživjela sam olakšanje, ali još uviek je ostala neka zabrinutost. Podijelila sam moj problem sa nekoliko prijatelja i svi su davali razne ideje, a jedna je rekla “Oh, ja sam to imala i prošlo je…i ti ćeš takođe.” Odmah sam se osjećala lakše i dobila sam nadu.
Jedna od najomiljenih božićnih pjesama, O sveta noć, sadrži stih “Bljesak nade, tmurni svijet obasja, radost se javlja, sviće novi dan” Razumjela sam malo bolje tu misao “bljesak nade”. Stvari će krenuti nabolje, budućnost je svjetlija, rane će zacijeliti, bolesti ozdraviti. Tamo, u jaslama leži odgovor, novi, slavni dan! To je noć rođenja našeg predivnog Spasitelja! Bez obzira koliko dugo smo bili u grijehu i jadu, On se pojavio, naše duše su vrijedne zbog Njega! Uzdaj e u ovo Dijete djevice, ovu žrtvu na križu! Postoji bljesak nade za svaku našu situaciju. One će biti razriješene ovdje ili u vječnosti. Uspjet ćeš “proći kroz to”, i kao moja neočekivana dijagnoza, bol će se umanjiiti s vremenom. U Božje vrijeme. Stoga, makar moram da pažljivo se spustim na koljena, želim proklamirati sa tim anđeoskim glasovima “O noći slavna, o sveta noći kada rođen je Krist!”
Dok se pripremam za Božić, kako bih održala nadahnuće neprestano sušam božićne pjesme. Volim ‘uhvatiti’ neku frazu i fokusirati se na to što je pisac želio izraziti. Dva stiha iz “Čuo sam zvona na Božić” su mi zaokupila pažnju i uzburkale dušu. Zadnja dva stiha: “Tada u očaju spustih glavu, nema mira na zemlji, rekoh. Jer mržnja je silna i ruga se pjesmi mira na zemlji, dobroj volji među ljudima. Tada duboko i glasno zagrmješe zvona BOG NIJE MRTAV, niti ne spava, opaki će nestati, pravednost prevladati, s mirom na zemlji, dobroj volji među ljudima.”
Pjesmu je zapisao Longfellow 1863, ali ova osjećanja su mogla biti izražena ove godine. Često su događaji u našim zemljama uzrokovali da pognemo glavu u očaju, situacije u našim domovima nam slamaju srce i grijesi u vlastitim životima izruguju nas i govore da je mržnja ogromna. Ali Bog nije ostavio svoje stvorenje na tom mjestu. U jaslama je providio “pravednost koja će prevlaati”. Sin Božji nam je dat, koji može obnoviti narode, popraviti slomljene i oprostiti i iscijeliti od osobne krivice. Od te noći svete postoji nada koja čini da uzdignemo svoje glave i da se zvona oglase glasno i duboko! Bog nije mrtav, Bog ne spava! Svijete, raduj se, naš Gospod je došao!!!
Ja sam jedna od onih koji počinju slušati božićnu muziku već početkom decembra. Svake godine čini se da jedna riječ ili fraza zaokupi moju pažnju, bez obzira koliko dugo sam je čula ili pjevala. Dok sam u nedelju ukrašavala drvce, čula sam “sa svitanjem otkupljujuće milosti ” i doslovno samprestala raditi, sjela na ljestve i rasmišljala …”svitanje otkupljujuće milosti”. proučavala sam milost ranije, ali ovo je sad bila nova ideja. Kristovo rođenje je donijelo svitanje u noć čovječanstva. Nema više mučnog nastojanja ispunjavanja zakona i stalnih neuspjeha, mogu se sada osloniti na milost Kristovu da me otkupi natrag Bogu.
Zatim sam čula riječ “svitanje”. Poput sunca, milost je uvijek tu u Božjoj biti čak i prije nego je sunce stvoreno. Ali rođenje Sina Božjegnam je pokazalo zvitanje njegove milosti koja spasava. Svjetlo u tami, noč postaje dan, divna milost! Nadam se da svaki put kada čujete ovu frazu da ćete se diviti “bajnoj svjetlosti koja rasvjetljuje mrak”.
